Hello, December.

Decembar, mnogima najdraži period u godini. Možda je to zbog praznika koji dolaze sa njim i čarolije koju nam pružaju, možda zbog posebnih sjećanja koja nas vežu za taj period godine, a možda zbog snijega... svako ima svoj poseban razlog zašto voli taj čarobni mjesec.
Donosim vam jednu priču, koju piše Daria Vilušić, specijalno za ovaj blog.
Siguran sam da ćete uživati! :)

Kraj ili početak?
Decembar. Vrijeme zbrajanja i oduzimanja, vrijeme sreće i vrijeme tuge. Dodir toplih prozora domova i hladnog pokrivača prirode. Paradoks. U decembru se gasi jedna godina života, a s tom godinom i sve propuštene prilike, svi nedorečeni pogledi i zaboravljeni osmijesi. Umiru i neizrečena „volim te“ i nejaka „oprosti“. U decembru kao da je sve mrtvo. No, nije li iz ničega sve nastalo? Ne reže li zima svojom oštricom sve propale prilike stvarajući nove? Ne okuplja li toplo ognjište doma nježne i razdragane sjene oko jednog stola? Ne privlače li poglede purpurni obrazi na blijedom licu snježnih kraljica koje svojim gipkim pokretima vrludaju po ucakljenom ledu? Ne zadrhti li oživljeno srce u grudima pri udisaju svježeg zimskog zraka i ukradenog poljupca, slučajnog dodira nečije ruke ili uhvaćenog treptaja oka? Možemo ga voljeti ili ne voljeti, ali on će biti tu. Čekat će nas na svakom kraju i svakom kraju bit će početak. Decembar.