Milijarda pregleda na GANGNAM STYLE!

Gangnam style je prvi video u historiji YouTube-a koji je ostvario preko jedne milijarde pregleda!

Da li je slučajnost što se to desilo upravo na 21.12?
Možda jeste,možda nije, ono što je sigurno,Psy je zaradio ogroman novac!

Congrats. 

Intervju sa vampirom: Ian Somerhalder o novoj romansi Damona i Elene.

Fanovi Damona i Elene (Delena) zadovoljni su jer je ovaj par u “Vampirskim dnevnicima” bliži nego ikad! Ipak, umjesto da nagađamo šta će biti s njima, situaciju nam pojašnjava baš Ian Somerhalder.

 

Kakav je bio osjećaj ponovo voditi ljubav sa Elenom u epizodi od 29. novembra?
Ian: Fanovi i ja smo molili za to već duže vreme. Isplatilo im se, ali postoji mnogo ljudi, posebno momaka, koji misle da bi Eleni bilo bolje bez braće Salvatore.

Ti i Nina ste par i u stvarnosti – kako to utiče na romansu na ekranu?
Ian: Pričaću samo o šou. Cijela ljubavna scena nastala je nakon izgrađivanja strasti, ali ima i nježniju stranu. Damon je konačno dobio Elenu, on je sretan, ali nije siguran da su njena osjećanja prava, a ne samo posljedica njegovog uticaja.

 

Da li Elena želi ljubav koliko i Damon?
Ian: Apsolutno. Za Elenu, ovo je prava stvar. Ali opet, da li ona zbog njegovog uticaja misli da ga voli?

Stefan još ne zna da su Elena i Damon zajedno. Šta će se desiti kad sazna?
Ian: Biće uzburkane krvi, naravno! Stefan je jako povrijeđen zbog njih. To je gorka pilula za njega.

Da li je dobro za šou da Elena i Damon budu zajedno neko vrijeme?
Ian: Mislim da je to dobra priča. Ako je Elena s Damonom, cijela priča oko njihove veze uvijek je problem. Plus, njegov brat je vrlo ljut. Dok god ne znamo da li je njihova ljubav prava, odlučili su da više ne spavaju zajedno. Biće više romanse i manje seksa. Damon želi da napravi pravu stvar, ali gubitak Elene nije opcija.

Damon želi da pronađe lijek kojim će izliječiti Elenin vampirizam. Ne boji li se da će je izgubiti kad ona ponovo postane čovjek?
Ian: Da, to postavlja dobro pitanje. Damon se osjeća krivim što je ona postala vampirica, ali ako ostane vampirica, onda će biti zaljubljena u njega, a to je ono što je on oduvijek želio.
Čini nam se da se ti jako dobro zabavljaš u ovoj priči.
Ian: Apsolutno! Nije to više onaj Damon iz prve sezone, gdje on upadne, baci par fazona i odvede kući neku djevojku. Ovo je mnogo zabavnije.
IZVOR: Life Content

Hurts - Novi video i pjesma!

Omiljeni bend Hurts vraćaju se na scenu novim albumom "Exile" koji će izaći 11. marta 2013. godine, kada kreće i njihova turneja, u kojoj, na žalost, nema Balkana.
 Pogledajte izuzetan koncept nove pjesme "The Road" i spota koji najavljuje da Hurts ostaju dosljedni sebi, a opet dovoljno drugačiji.

Ko umire u sljedećoj epizodi Vampirskih Dnevnika?

Teško mi je to reći, ali jedan od dobro poznatih junaka u popularnoj seriji umrijet će u sljedećoj epizodi, koja se emituje 13. decembra. Nagađanja još uvijek traju, a na spisku mogućih žrtava su:

*Caroline Forbes

 

*Tyler Lockwood

 *Matt Donovan

 

*Jeremy Gilbert

 

*Bonnie Bennett

 

Bilo koji od ovih gubitaka će definitivno prodrmati gledaoce.

Može se raditi i o nekom od sporednih likova, kao što su gradonačelnica Lockwood ili šerif Forbes. 

Mene lično bi najviše 'potresao' odlazak Caroline iz serije. Ostaje nam samo to da gledamo online novu epizodu u petak!

 

 

Priča jednog pastira.

Jednom su jednog starog pastira, koji je već preko sedamdeset godina čuvao ovce upitali novinari: ''Možete li nam ispričati nešto osebujno, što vam se zasigurno moralo dogoditi, za tako duga razdoblja.'' Razlog, zašto su uopće novinari došli je bio: država je odlučila da mu dodijeli počasnu mirovinu za njegov osamdeseti rođendan, jer je pošteno obavljao svoj posao eto već punih sedamdeset godina,
a nikakvih drugih osnova ne bi mogao imati po kojima bi dobio zasluženu mirovinu, jer nije bio nigdje prijavljen, na nikakvim platnim spiskovima poduzeća.

Starac se ispočetka branio, da je on običan pastir i već mu je bilo neugodno što su uopće došli oni kojih se niti u snu čovjek ne bi nadao, a kamoli da će još o njemu netko i pisati u novinama, za koje je on, onako nepismen, samo znao da postoje. No, novinari kao novinari, napasni kao osice, nisu se dali tek tako otpraviti. A prostodušni je starac na kraju ipak popustio i započeo pričati.

Imao je on običnih priča, koje su za običnu raju i koje se mogu pričati uz vatru djeci, jedino je mislio da su one suvišne. Kada sam imao dvadeset godina, našao sam u šumi malo nejako psetance. ....

Onako malešno mi se smililo, pa sam ga jednostavno pokupio sa sobom bez razmišljanja. Već nakon par dana mi se to pseto privrglo, i ja sam ga zavolio. Svuda sam ja njega vukao sa sobom, dijelio sa njim što sam i sâm imao. I pseto je lijepo napredovalo.

No, seljani su me počeli zadirkivati govoreći da je to vuk i da ga trebam ubiti, jer da će se veliko zlo dogoditi. Kako sam ih mogao poslušati, kad mi je srcu priraslo i gotovo. Pseto je postalo kršno, veliko, i kad bih ponekad nešto bio zaboravio u selu, slobodno sam ga pustio, rekavši da mi to sam donese. Gledao bi me za trenutak u oči, kao da traži na neki drugi način, a ne riječima, što sam mu kazao. Bio je to vrlo pametan pas i pomagao mi je revno čuvati ovce.

Jednog kasnog, ljetnog popodneva, nebo je nekako pritislo. Bilo je vedro, ali zrak je bio težak, kao da će kiša.Ušao sam u kolibicu u planini, u kojoj je bio i tor za ovce koje su tu plandovale u sjenci par stabala. Čim sam legao na ležaj, oči su mi se same sklopile. Bilo je sparno.

Ne znam koliko sam dugo ležao, tek nešto me je prenulo iza sna. Neko krkljanje i režanje. Sve je bilo nekako prigušeno, tako da nisam bio siguran da li ja to spavam ili sam budan. Izašao sam da vidim ipak što je. Vrata kolibice su gledala na zapad. Narančasta sunčana lopta je bila još za koplje visoko. U smjeru prema suncu moj je pas sjedio. Gubica mu je bila sva krvava, a kako je bio okrenut postrance, sunce mu je narančasto prosijavalo kroz oči. Kao da je mjesto njih imao dvije žeravke. Sve je izgledalo tako nestvarno tim više, što se ispred njega nalazila hrpa pušećeg mesa iz prohujalog života. Odmah sam shvatio što je bilo na stvari.

Ušao sam hladno mirno u kolibu i skinuo pušku ponad vrata i ponovno izašao. Podigao sam lagano pušku, nanišanio mu glavu, glavu mog vuka. On se nije ni pomaknuo. Kao da je osjećao krivicu što je prokockao moje povjerenje, koje sam u njega uložio. Povukao sam obarač i on je pao.

Da bih nekako spasio, što se spasiti dalo, otišao sam u selo po nekog od seljana i kola. Pomalo me je bilo i sram što prije nisam seljane poslušao. Sunce je upravo zalazilo, kada smo počeli tovariti leševe ovaca u kolica. Možete si zamisliti koliko je bilo moje zaprepašćenje kada sam izmedju ovaca naišao na tri leša vuka i jedne vučice. Srce mi se steglo, a na oči mi grunuše suze. Ubio sam svog istinskog prijatelja. Posumnjao u zvijezdu na nebu.

Odonda je prošlo šezdeset godina, a ja tu sliku ne mogu zaboraviti, kao da se danas zbilo. Odonda sam se nekako povukao u sebe. Riječi su mi nevoljko prelazile preko usana. Bio sam vrlo pažljiv. Jasno mi je postalo da nema više mjesta u mojoj duši za bilo kakvo osuđivanje bilo koga.

Cijena toga je bila visoka, a niti me je tko pitao da li želim kupiti to iskustvo.

Autor nepoznat.